Tomislav je od svoje dvadesete planirao biti “svoj gazda” –  sistematičnost i organiziranost, a prije svega analitičnost doveli su ga do tog cilja. Danas, on upravlja svojom tvrtkom u kojoj provodi više od obaveznih osam sati, baveći se brojkama i smišljajući načine kako da budžet za sljedeću godinu uveća barem za 20%.

Neki bi rekli da je taj postotak možda i mali, no on je vjerovao da je bolje ići malim koracima i nikad ne stati. 

Tomislav je volio svoj posao, pružao mu je veliko zadovoljstvo. S obzirom da je posvećen detaljima i da mu je važno da sve bude na svom mjestu, s istom pažnjom birao je i kolege.

Cijenio je ljude koji su inteligentni, sistematični, koji ostvaruju rezultate, a prije svega naprave ono što obećaju. Najviše je volio pričati o poslu i nije se puno obazirao na priče o privatnim stvarima. Zbog toga su ga nekada doživljavali kao rezerviranog i hladnog kritičara koji se nikada ne zabavlja. A kako je na poslu uvijek pričao o stvarima koje voli, s ljudima sličnih interesa, znao je, u rijetkim situacijama, kada je bio potpuno opušten, reći da su kolege njegova obitelj. 

No, kao što kaže kapitalno djelo : “Sve sretne obitelji sliče jedna na drugu, svaka nesretna obitelj, nesretna je na svoj način”. Ništa drugačija nije bila ni njegova pseudo-obitelj, tzv. tvrtka.

Ponedeljak je bio uobičajen dan za sastanke.

Tomislav je stigao prije svih kako bi pripremio sve što je potrebno: provjetrio je salu, papire je uredno postavio po stolu, još jednom prošao teme sastanka vjerujući da su i ostali spremni.

Ovaj ponedeljak bio mu je posebno važan, jer je glavna tema bila rekapitulacija dosadašnje marketinške kampanje. Naime, novi proizvod je lansiran i vlada veliko uzbuđenje jer su svi vjerovali u uspjeh, no kriza je malo pomutila račune. 

Sat pokazuje točno 9.00 sati i konačno su svi na broju: Helena iz odjela za ljudske resurse, Persida iz knjigovodstva, Predrag iz odjela prodaje, Ivan koji je bio zadužen za IT – od kablova do upravljanja bazama podataka. Svi su bili tu osim Roberta,  šarmantnog marketinškog stručnjaka koji je kao i obično kasnio.

Ljubazno su ga čekali i pomalo negodovali, no kad se pojavio u šarenoj košulji s velikim cvjetovima, kao da je u sobu ušlo proljeće i atmosfera se odjednom opustila.

“Odlično!”, reče Tomislav, potpuno mirnog glasa, prelazeći pogledom preko svih. “Sada, kad smo svi na broju, možemo početi i odmah da podsjetim da će sastanak trajati 15 minuta, kao što sam vam i napomenuo u mailu. Dakle, današnja tema su rezultati kampanje za novi proizvod – da vidimo gdje smo i kako ćemo dalje. Volio bih čuti dobre vijesti…”

“Kampanje prolazi perfektno. Ljudi su oduševljeni, lajkaju postove, šeraju slike, komentiraju… Imamo razloga biti više nego zadovoljni”, bio je ponosan Roberto na svoje rezultate. “Pohvalio bih čitav tim koji je radio na ovom projektu. Baš sam mnogo energije uložio u to da im prenesem viziju u vezi ovoga.”

“U redu, drago mi je to čuti. Ono što me zanima je koji su to točno dobri rezultati? Ako možemo čuti postotke”, Tomislav je želio precizna tumačenja. 

“Naravno. No, prije toga da vam pokažem komentar poznate influencerice koja će nas lansirati u sam vrh. Pa, pogledajte kako se slikala!” Salom se prosuo smijeh i oduševljenje, jer je novi proizvod podržala takooo poznata ličnost. “Presmiješno, zar ne? Nismo očekivali da će to biti ovakav boom, no ovo je naprosto savršeno”, Roberto nije mogao sakriti uzbuđenje.

I ostali su bili pod dojmom, smijali se, gledali slike, davali prijedloge… Svi su bili oduševljeni, osim Tomislava.

Njega nije zanimalo tko je ta mlada dama koja će lansirati njegov proizvod u sam vrh. Kao da on ne zna da je savršen. Pa on ga je odobrio. Naravno da je vrhunski! Nije ga zanimalo da li su slike lijepe i šarene. Nije ga zanimalo koga zabavlja sve to. Znao je da je to važno, no ipak, brojke su važnije! Ne živimo od lajkova, nego od novca kojeg imamo na računu.

Vidno iznerviran što se sastanak oteo kontroli, Tomislav je odlučio stvari vrati u dogovoreni kolosijek.

“Molim vas da se fokusiramo na temu sastanka, a to su rezultati. Roberto, recite nam, koliko je do sada prodano, koje je stanje na lageru i da li ima potrebe da angažiramo sve proizvodne kapacitete za nove količine?”

“Tomislave, nema problema. Kao što sam rekao, prodaja ide odlično, nalazimo se na ključnim pozicijama u svim maloprodajnim objektima i imam informacije s terena da se konkurencija prilično uzdrmala. Ne znam da li ste čuli, no priča se po gradu da će i oni krenuti sa sličnim proizvodom. Bože, jedva čekam da vidim što će to pametno smisliti?!

I kad smo već kod toga, htio sam predložiti malu izmjenu i uključiti i naše asistente prodaje koji bi radili prezentacije po većim centrima, angažirati ih da nas promoviraju, kako bi imali uživo uključenja s lica mjesta.”

Svi su pogledima tapšali Roberta zbog ideja koje izbacuje “iz rukava” i ponovno se salom čuo žamor koji nimalo nije priličio poslovnom okruženju.

“Vi mene kao da ne čujete!”, strogim je tonom Tomislav prekinuo tu opuštenost. Crven u licu kao negativan saldo na izvještaju ljutito je pogledao Roberta. “Želim čuti konkretne brojke, hoću znati koliko smo zaradili, potrošili, uložili! Ne zanimaju me asistenti ni što ćete dalje napraviti. Brojke! To hoću! Vama je sve ovo zabava, no nismo ovdje da bismo se zabavljali nego da bi radili!”

Odjednom se čulo samo šuškanje papira i namještanje stolica. Atmosfera je bila kao u vojsci – sve je moralo biti po crti i odgovaralo se samo na pitanja. Roberto je volio biti u centru pažnje, no ovoga puta je bio na stupu srama, a to mu se nije sviđalo.

Duboko je uzdahnuo i počeo prevrtati po papirima, no Tomislav ga je prekinuo rekavši da nema više vremena i da mora ići… jer bilo je već 9.15

Sastanak je završio, a kao da nije ni počeo. Tomislav je otišao razočaran i u glavi je već smišljao koliko će mu vremena trebati da sam napravi analizu.

S druge strane, Roberto je ostao u nevjerici,  jer nije mogao razumjeti kako se Tomislav ne veseli uspjehu koji su postigli zahvaljući jednoj influencerici i njegovim idejama.

Ostali su šutke pokupili svoje stvari i nitko nije ništa komentirao. Sresti će se već na hodniku pa će svatko dati svoje mišljenje.

Jedino se na Heleninom licu vidjela zabrinutost… jer njoj je bilo najvažnije da u tvrtki vlada dobra atmosfera… 

…

Što se dalje događalo, pratite već sljedeći utorak, kada ćemo vas izvjestiti o tijeku novog sastanka.